Proleće. Ptice
veselo pevaju.
A među nama
varnice ljubavi sevaju.
Koncentracija opada.
Opšta zaljubljenost vlada.
Svako iznat tla lebdi,
spuštao se niko ne bi.
Proleće. Ptice
veselo pevaju.
A među nama
varnice ljubavi sevaju.
Koncentracija opada.
Opšta zaljubljenost vlada.
Svako iznat tla lebdi,
spuštao se niko ne bi.
Svet je siv,
svod se ruši na nas.
Dodo više nije živ,
a ni čovek nema spas.
Ne osvrći se više,
kasno je za to,
u tebi sloboda diše
i premalo ti je tlo.
Vini se k’ nebu,
suncu i oblacima,
odatle se seti nas,
pa maši nama svima.
U svakom trenu,
sekundi, minutu,
okrećeš se od nas,
okrećeš se ka tvom putu.
Čovek bez časti je niko i ništa.
Čovek bez časti je manji od miša.
Kad poklekneš i neko te uvredi,
okreni drugi obraz, jer tako se to radi.
Čast je kad obećanje održiš,
kad mišljenje svoje podržiš,
kad za domovinu svoju gineš,
kad se o svojoj zemlji brineš.
Kada se Nada igra,
ona nije sama;
uvek pozove još
mnogo dobrih drugara.
Tada dođe Nadina drugarica,
a to je Katica.
Sviđa joj se mala,
narandžasta kantica.
Kako zvezde nastaju,
da saznaju,
naučnici glave razbijaju,
a zvezde im se podsmevaju
i sijaju, sijaju.
Te zvezdice pravi
kovač jak i vredan,
i taj je neumoriv,
zaista radan i nije sreće žedan.
Šta je najbrže,
pitam se često
i u mislima
tome tražim mesto.
Dal’ je brži
Mika na bicikli
ili gepard
što mu se oko cakli?
Stigao je maj u moj kraj.
Cvrkuću li cvrkuću ptice.
Livada za cveće je lug,
A u gradu uživa moj drug.
Sunčan je dan,
a gosn Jutar je ran.
Gospođa Sunce jače greje,
pa nigde sneg ne veje.
U maju, kratki dani su na kraju.
Školarci su veseli:
igra se lista.
A broj lasta sve više blista.
Bumbari zuje, potoci bruje
i šapuću neke tajne sjajne.
I maj, kad se dan bliži kraju,
pošalje zvezde da nam blistaju.